Broj: 8 / 2002.
Januar - Februar
SADRŽAJ OVOG BROJA:
* Zamislimo se o Božiću - Davor Edelinski
* Spasitelj je rođen - Chris Reeures
* Sudnji dan - David Wilkerson
* Plod pokajanja - Vlatko Dir
* Ako nedostaje pokajanje - Donald Gee
* misaone refleksije * Smešna strana
Dragi naši čitaoci,
starozavetni psalmista opisuje radost na nebesima i na zemlji - (Ps. 96:10-13). Radost zbog dolazećeg pravednog Božjeg suda. Apostol Petar nas podseća: "da sud počinje od doma Božjeg, tj. od nas" (1. Pet. 4:17). Da li ovo "od nas" treba da shvatimo lično? Zar mi nismo predstavnici doma Božjeg, ovde na planeti Zemlji - Hristovi ambasadori?
Dakle, raduju se nebo i zemlja. O, kako bi tek trebalo da se radujemo mi, Hristovi ambasadori. (Mogli bi smo i zapevati: "Haleluja, Isus dolazi!") Dolazi Spasitelj i Gospod naš! Dolazi Kralj kraljeva!
Ali, ako Gospod Isus Hrist dolazi ponovo, nameće se pitanje: "Šta će da zatekne pri svom dolasku?" U kakvom stanju će naći svoju Crkvu? Osim što se radujemo, da li bi trebalo i malo da se zabrinemo?
Neka nam (pojedincima, zajednicama, denominacijama, Crkvi Gospodnjoj) Duh Božji ukaže, da li je vreme samo za radost ili možda i za zabrinutost... Pesma, koja sledi izražava zabrinutost zbog predstojećeg Božjeg suda...
AKO TE OSUDIM, MENE NE KRIVI
Nazivaš me "Putom" a mnome ne kročiš.
Nazivaš me "Životom", ali me ne živiš.
Nazivaš me "Učiteljem", ali me ne slušaš.
Ako te osudim, mene ne krivi.
Nazivaš me "Kruhom", ali me ne jedeš.
Nazivaš me "Istinom", ali mi ne veruješ.
Nazivaš me "Gospodinom" a ne služiš mi.
Ako te osudim, mene ne krivi.
Geoffrey O’Hara
Samo Crkva, koja u svom svakodnevnom životu poznaje silu pokajanja može svetu sa autoritetom propovedati potrebu pokajanja.
Molimo se, da Nova 2002. godina, bude godina duhovnog probuđenja u našim zajednicama!
Vaša, SIONSKA TRUBA.
^vrh
ZAMISLIMO SE O... BOŽIĆU
- Davor Edelinski (Zagreb, Hrvatska)
Zasigurno ćete nakon čitanja ovoga teksta steći izvjesne krive dojmove o njegovom autoru, pa da odmah razjasnimo neke stvari:
-
Odijevam se normalno, čak i pomalo neformalno (omiljena kombinacija farmerice i bilo kakva majica)
-
Ne smatram da je tehnologija đavolja izmišljotina
-
Mislim da Internet može biti vrlo koristan, premda na njemu ima i mnogo gadosti – to ne možemo poreći
-
Ne smatram da je ukusna hrana đavolja udica na pecaljki grijeha, što mojih 5, 6, 7, 8, 9, 10 kg viška i dokazuju
-
Volim slušati radio i gledati televiziju, ali ipak biram što gledam
-
Volim dobar humor i ne smatram da trebamo izbaciti humor i smijeh iz svojih života
Okej. Budući da smo ustanovili da sam normalan čovjek, a ne sujevjerni fanatik koji zazire od svega što ne poznaje, pređimo na jednu temu koja bi mogla zazvučati malo, hm, fanatično.
Jeste li ikada razmišljali o tome što ljudima priječi pogled prema onome što Božić zapravo predstavlja? Što to ljude zasljepljuje kako ne bi vidjeli tko je zapravo središnja ličnost toga praznika? Reći ću vam, a zazvučat će vam suludo. U pitanju je mit o Djedu Mrazu.
Jesam li pretjerao? Zvuči tako, ali nažalost ipak nisam. Što je danas najvažnija stvar u vrijeme Nove godine i Božića? Darivanje. Lijepo je darivati ljude, nemojte me krivo shvatiti. Međutim, to nije ono o čemu nam Biblija govori. A na koga se u tom darivanju ugledamo, štoviše, što kažemo djeci kada nas pitaju tko im je donio dar? Kažemo da je "donio Djed Mraz".
Moramo imati na umu da je mnogo vjerskih blagdana koje danas imamo nastalo tako što su se pojedini poganski običaji preimenovali kršćanskim imenima i tako postali crkveni. I tu se moramo malo ograditi i reći da su se time uglavnom bavile katolička i pravoslavna crkva. Tako danas oko Nove godine, u katoličkim i protestantskim državama 6. 12., a u pravoslavnim državama 19.12. imamo blagdan koji nazivamo Svetim Nikolom. A ta osoba nije nitko drugi nego onaj koga danas nazivamo Djedom Mrazom, premda postoji veeeeeeeeeeeeelika razlika između crkvenog poimanja i sekularnog poimanja te osobe. Mi sada govorimo o svetom Nikoli kako ga vide milijuni djece širom svijeta, očekujući od njega kakav dar za svoje dobro ponašanje.
A Djed Mraz kakvim ga danas zamišljamo postoji manje od stotinu godina, ako se ne varam, a ako se varam, budite potpuno slobodni i kontaktirajte me da me ispravite. O kome je reči? Radi se o jednom nordijskom mitu o užasnom starom čarobnjaku, koji živi negdje na sjeveru Europe i jednom godišnje obilazi svu djecu svijeta s ciljem da proždere onu koja nisu bila dobra, a onu koja su bila dobra da nagradi tako što će ih ostaviti na životu. Prekrasno, zar ne?
Zašto ja govorim o ovome? Naime, svjestan sam da nijedna odrasla osoba pri zdravoj pameti ne vjeruje da takva osoba kao što je Djed Mraz (mislim pritom na ovu noviju verziju kakvu vidimo na reklamama za koka-kolu) doista postoji. Vjerojatno ni 80% djece kojima se o njemu govori ne vjeruju u njegovo postojanje. Međutim, problem je što se o tome toliko priča i uvjerava ljude da čak i ako nitko ne vjeruje u tu priču, ona je tako raširena i prisutna da zamagljuje pravu suštinu toga praznika. Ljudima je mnogo zanimljivije pričati o dobronamjernom djedici, koji nagrađuje djecu za dobro vladanje – ima to čak i neku moralnu poduku – nego o Bogu koji se utjelovio kako bi ih svojom smrću otkupio od grijeha u kome se nalaze – a tu se nalazi ne samo moralna poduka, već i nešto mnogo bolje. Djeluje im primamljivije. Stoga je bitno da mi, kršćani, premda nam nije zabranjeno obilježavati Božić i Novu godinu darivanjem – to je ipak lijepo – ipak ne zaboravimo o čemu se zapravo radi. Pogotovo kada nas krenu bombardirati filmovima u kojima se djecu potiče da "vjeruju pa će vidjeti da Djed Mraz doista postoji".
U zajednici smo imali posebno bogoslužje gdje smo se prisjećali što je zapravo Božić. U našem ultramodernom svijetu je izraz "pravo značenje Božića" postao nekako otrcan i prečesto upotrijebljen, ali ovaj svijet je tu upravo zato tu da se naruga i podsmjehne svemu sto je čisto, pošteno i čestito. Nedavno sam čuo za jednoga britanskoga anglikanskog svećenika koji je bio prisiljen ispričati se vjernicima jer je prethodne večeri u svojoj propovijedi rekao da Djed Mraz ne postoji!!!!! Živimo u vrlo jadnim vremenima kada je cool vjerovati da postoji Djed Mraz, ali je zato primitivno i neobrazovano vjerovati u Krista. Doista je ljudsko bezakonje na svome vrhuncu. Uglavnom, na tom smo se bogoslužju još jednom podsjetili - i neka nam to nikada ne dosadi! – tko je doista Krist, da on nije počeo postojati onda kada se rodio na zemlji, već je na taj način samo ušao u naš svijet radi svoje neizmjerne ljubavi prema ljudima. Naravno, ljubav je u današnjem svijetu još nešto čega se treba stidjeti, jer iskrenost, ljubav, poštenje, čast i osjećajnost nisu osobine modernoga čovjeka. Ali Biblija nas poziva da unatoč svemu tome ne posustajemo, ne gubimo nadu i hrabrost, već da se čvrsto držimo našega Boga i ne dopustimo da naša ljubav prema njemu, a i prema ljudima ne ohladni. Molimo se za ovaj svijet koji misli da je Djed Mraz središnja ličnost Božića, da im Bog u svojoj milosti otvori oči i oprosti im grijehe. A pogledamo li oko sebe, vidimo da se itekako ima što opraštati!
I nemojmo zaboraviti jednu stvar. Znam da dosta toga što sam ovdje napisao djeluje gotovo nevjerojatno – ta radi se o jednom prijaznom starcu koji daruje djecu! – ali sjetimo se da je najefikasniji način na koji će Sotona plasirati svoje laži taj da će ih prvo namočiti u čokoladu. Čuvajmo se svega onoga što je natopljeno čokoladom, a zapravo je čisti otrov za radosnu vijest o Isusu Kristu.
S poštovanjem, Vaš u Kristovoj ljubavi Davor
^vrh
SPASITELJ JE ROĐEN
- Chris Reeures
Pročitaj: Lk. 2:1-20
Kada je anđeo objavio pastirima Isusovo rođenje rekao je: "Ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu, zato što vam se danas rodio Spasitelj u Davidovom gradu, koji je Hristos Gospod." (Lk. 2:10-11 EČ)
Isus je Spasitelj! Kakva radosna vest! Hajde, da nakratko istražimo neka događanja u ovom slavnom događaju.
NEMA MESTA ZA SPASITELJA (Lk. 2:1-8)
Luka opisuje važan istorijski događaj koji se odigravao u dane Cezara Augustusa. Josip i Marija su putovali u Vitlejem, jer je to bilo vreme popisa stanovništva u rimskoj imperiji. Međutim, još neko je išao sa njima u taj dan. Marija je nosila u sebi Spasitelja sveta. Grad Vitlejem je bio prepun ljudi koji su, takođe, došli da se prijave na popis. Ni u jednoj gostionici nije bilo slobodnog mesta za Josipa i Mariju i za našeg Gospoda.
Danas, srca mnogih su kao te male gostionice u Vitlejemu, prepuna greha, prevara, ljudske mudrosti, tako da u njima nema mesta za Spasitelja. Isus je rekao: "Evo stojim na vratima i kucam. Ako neko čuje moj glas i otvori mi vrata, ući ću k njemu i ješću s njim i on sa mnom." (Otk. 3:20 SSP) Hoćeš li ti otvoriti vrata svoga srca Spasitelju i dati mu mesta u svom životu?
PORUKA ANĐELA (Lk. 2:9-14)
Izvan gradića Vitlejema neki pastiri su te noći čuvali stada ovaca. Odjednom, anđeo se pojavi ispred njih i reče: "Ne bojte se", reče im anđeo, "jer vam donosim radosnu vest koja će veoma obradovati sav narod: danas vam se u Davidivom gradu rodio Spasitelj - Hristos Gospod." (Lk. 2:10-11 SSP)
Nije bilo razloga da se pastiri plaše, jer je anđeo saopštavao slavno Božje otkrivenje i naum za čovečanstvo. Dolazak Spasitelja na svet je razlog za radost a ne za strah. Pogledajmo bolje šta je to anđeo rekao?
Prvo, primetimo sam karakter poruke. Anđeo je objavio "dobru vest za veliko radovanje". To je radostan događaj, kada Spasitelj dolazi na svet i kada ga mi primamo. Isus je rekao: "Tako, kažem vam, nastaje i radost pred Božijim anđelima zbog jednog grešnika koji se pokaje." (Lk. 15:10 SSP) Kada je etiopski Evnuh poverovao u radosnu vest o Isusu i krstio se, otišao je posle toga svojim putem radujući se (Dela 8:39). Nijedna radost nije ravna ovoj. Nijedna radost se ne može meriti sa radošću spasenja od greha.
Drugo, primetimo kome je poruka bila namenjena. Ono što je anđeo rekao nije se odnosilo samo na pastire, već na "sav narod". Isus je Spasitelj sveta (Jov. 4:42, 1.Jov.4:14). Spasenje je dostupno svakoj ljudskoj rasi, boji kože, klasi ili rodu. Svakome ko je poslušan evanđelju Hristovom. Pisac poslanice Jevrejima kaže za Isusa: "A kad je postigao savršenstvo, postao je izvor večnog spasenja svima koji su mu poslušni." (Jev. 5:9 SSP). I Pavle piše da je Isus Spasitelj sveta (Ef. 5:23). Da bi, dakle, čovek bio spašen mora prihvatiti evanđelje i biti kršten u jedno telo, u Telo Hristovo (1. Kor. 12:13), što se dešava pri nanovorođenju.
Treće, primetimo suštinu poruke. Anđeo je rekao da je Isus "Hristos Gospod". Isus je Spasitelj palog, grešnog čoveka (Mat. 1:21). Isus je "Hrist" ("Hrist" znači, pomazanik), jer ga je Bog pomazao (izabrao i ovlastio), da bude taj koji će čovečanstvu doneti isceljenje i spasenje (Dela 10:36). Hoćeš li ti dozvoliti Isusu da te spasi, isceli tvoju duhovnu slabost (bolest) i da vodi tvoj život?
Uskoro se ovom anđelu pridružilo mnoštvo anđela koji su slavili Boga govoreći: "Slava Bogu na visini, a na zemlji mir ljudima koji su po njegovoj volji." (Lk. 2:14 SSP) Bog je dostojan da se slavi jer nam je dao tako predivnog Spasitelja. Pavle je zapisao: "Ali, Bog svoju ljubav prema nama pokazuje ovako: dok smo još bili grešnici, Hristos je umro za nas." (Rim. 5:8 SSP) Mir Božji dolazi na svakoga čoveka kada njegovi lični gresi koji ga rastavljaju od Boga, budu uklonjeni, kroz veru u krv (žrtvu) Hristovu. Opet, na drugom mestu Pavle kaže: "Pošto smo, dakle, opravdani verom, imamo mir s Bogom kroz našeg Gospoda Isusa Hrista." (Rim. 5:1 SSP). Da li ti želiš ovakav mir u svom srcu, životu?
POSLUŠNI PASTIRI (Lk. 2:15-20)
Šta su uradili pastiri, kada su primili ovo otkrivenje Božje? Oni su pokazali veoma veliki interes za njega. Čim su anđeli nestali, pastiri su se uputili u Vitlejem, da vide Spasitelja. Oni su pošli u žurbi, nisu oklevali. Kada je neko iskren i ozbiljan u vezi sa svojim ličnim spasenjem duše, on će odmah, brzo krenuti da traži Spasitelja i traži će ga dok ga ne nađe. Isus je rekao: "Blago gladnima i žednima pravednosti, jer oni će se nasititi." (Mat. 5:6 SSP). Drugom prilikom, kada je bio sa učenicima rekao je: "Svim silama se potrudite da uđete kroz uska vrata. Jer, kažem vam: mnogi će nastojati da uđu, ali neće moći." (Lk. 13:24 SSP) Samo oni koji ne oklevaju, samo oni koji se bore, biće spašeni. Spasitelj čeka da bude pronađen na stranicama Novog Zaveta. Hoćeš li ti kao i pastiri, bez oklevanja poći i tražiti ga?
Kada su pronašli Spasitelja oduševljenje pastira nije splasnulo. Kada su ugledali Isusa ispričali su sve što su saznali od anđela. Vest je bila isuviše radosna, da bi je zadržali samo za sebe. Oni su je govorili svima na svom putu, svima koji su hteli da čuju. Kada ti imaš neku dobru vest, sigurno želiš da je podeliš sa drugima? Hrišćani prvog veka su to isto radili: "Oni su se raspršili, propovedali su Reč kud god su išli." (Dela 8:4 SSP)
Kada pronađemo Spasitelja i prihvatimo ga, onda se vraćamo u našu životnu svakodnevicu. Na isti način kako su to uradili i pastiri: "Pastiri se vratiše kući, slaveći i hvaleći Boga..." Kada je apostol Pavle pronašao Spasitelja i prihvatio ga, konstatovao je: "A naša otadžbina je na nebesima, odakle i iščekujemo Spasitelja, Gospoda Isusa Hrista." (Fil. 3:20 SSP) Da li ti možeš reći ovo isto za sebe?
Izvor: Expository Files, 3/1994.
^vrh
SUDNJI DAN
- David Wilkerson
Apostol Pavle je bio jedan od najvernijih Božjih slugu. Njega su na to motivisale tri stvari: nada, ljubav i strah. Pavle je imao čvrstu nadu u večni život i to ga je motivisalo da istraje u vernosti Bogu. On je takođe imao i veliku ljubav prema Hristu. U 2. Kor. 5:14, on kaže: "Jer Hristova ljubav nas obuzima" - znači, ona mu je pomagala da ostane veran Bogu.
Međutim, Pavlova vernost je takođe motivisana i nečim drugim: bila je to spoznaja toga, da dolazi dan, kada će morati da stane ispred Sudije sveta, na Njegov Sudnji dan!
Danas veliki broj hrišćana poseduje samo prve dve vrste motivacija. Svaki vernik će vam reći, da ima nadu u večni život. I mnogi će iskreno reći: "Ja volim Isusa, celim svojim srcem."
U ove poslednje dane, kao da nešto nedostaje današnjoj crkvi Isusa Hrista. To je ta treća motivacija, to ubedljivo otkrivenje: da će jednoga dana svako od nas stati pred Svetog Boga i položiće račun za svaki svoj motiv, delo, reč ili pomisao!
Istina o dolazećem Sudu Božjem čini, da se svaki vernik malo zamisli i uozbilji, tj. da počne da bude istinski hrišćanin. Oni koji o ovome uopšte ne razmišljaju, to su oni hladni, nezainteresovani, nehajni za duhovne istine, ali, činjenica ostaje; uskoro, veoma brzo, svaki čovek koji je ikad živeo biće pozvan, da se pojavi i stane pred sud velikog Sudije Isusa Hrista.
"Jer svi mi treba da se pojavimo pred Hristovim sudom, da svako primi prema onome šta je učinio za vreme svoga života u telu, bilo dobro - bilo zlo." (2.Kor. 5:10 EČ) Znači, da će svako od nas za sebe odgovarati Bogu. (Rim. 14:12).
Svi bogati, slavni i moćni, svih vekova će stati ispred Njega. "I carevi zemaljski, i velikaši, i vojvode, i bogataši, i silni, i svaki rob i svaki slobodnjak, posakrivaše se po pećinama i po gorskim stenama, i govorahu gorama i stenama: padnite na nas i sakrite nas od lica onoga što sedi na prestolu i od gneva Jagnjetova, jer dođe veliki dan gneva njihova, i ko može da se održi?" (Otk. 6:15-17 EČ)
Bog je zabeležio svaki motiv i strast, svakog čoveka koji je ikad živeo na Zemlji. Motivi hrišćana su zapisani u "knjizi spomena", koja je ustvari drugo ime za "knjigu života". Na dan Suda Hrist će se setiti svih, koji su zapisani u ovoj knjizi: "Tada govoriše jedan drugome oni koji se Boga boje: Gospod ih posmatra i sluša, i pred njim se knjiga za spomen napisa, za one koji se Gospoda boje i koji časte ime njegovo. Moji će oni biti, govori Gospod nad vojskama, moji će oni biti u dan koji spremam i smilovaću se njima, kao što se otac smiluje sinu koji mu služi." (Mal. 3:16-17 LB)
Ako ljubiš Isusa svim svojim srcem i ako si očišćen Njegovom krvlju, onda je tvoje ime upisano u Njegovoj knjizi spomena - života. Onda ne bi trebalo da se plašiš Sudnjeg dana. Ustvari, pomisao na njega bi trebalo da proizvede veliku radost u tebi, jer u taj dan će se ostvariti tvoja nada i vera u večni život, koji je Bog obećao, onima koji ga ljube.
Međutim, Biblija kaže da, postoji knjiga i postoje knjige. Svaki život piše svoju knjigu, to je zapis celog jednog ljudskog života, osobe. Sada, dok živiš iz dana u dan, pišeš svoju knjigu života pred Bogom, a i ljudima koji su svedoci tvoga življenja.
"I videh veliki, beli presto, i onoga što sedi na njemu, od čijeg lica pobegoše zemlja i nebo, i ne nađe im se mesta. I videh mrtvace, velike i male, gde stoje pred prestolom, a knjige se otvoriše; i jedna druga knjiga bi otvorena, to je knjiga života. I mrtvacima se sudilo na osnovu onoga što je napisano u knjigama — po delima njihovim. I more dade mrtvace koji su u njemu, i smrt i ad dadoše mrtvace koji su u njima, i svako bi osuđen po delima svojim." (Otk. 20:11-13 EČ)
SUD NAD GREŠNICIMA
Bićemo suđeni ili nagrađeni prema onome, što je zapisano u našoj knjizi života. Biblija kaže da će na dan velikog Suda ljudi biti vasksnuti tj. imaće nova tela. Grešnici će dobiti tela "određena za uništenje" (Rim. 9:22) a verni će dobiti "novo telo", poput tela vaskrslog Gospoda Isusa Hrista. Kad suđenje bude okončano, Veliki Pastir će ustati sa svoga sudnog prestola i povesti svoje stado u večno blaženo stanje.
No, pre nego se to dogodi, On će vernima reći: "Onome koji pobeđuje daću da sedne sa mnom na moj presto, kao što i ja pobedih i sedoh sa svojim Ocem na njegov presto." (Otk. 3:21 EČ) Isus će reći: "Dođi, sedi sa moje desne strane, da bi Suđenje grešnicima moglo početi!" Biblija kaže: "Jer zna Gospod za put pravednika a u propast put grešnika vodi." (Ps. 1:5 LB) Svi će oni da se tresu pred Sudijom, svi oni koji su odobravali i vršili ubijanje dece abortusima. Svi oni filozofi i ideolozi, koji su čitave generacije zavodili svojom ateističkim razmišljanjem. Svi oni koji su izrugivali, omalovažavali Hristovo božanstvo i Njegovo delo spasenja. Svi lažljivi i licemerni političari, državnici ili sveštenici. Svi oni koji su manipulisali sa ljudima da bi zadovoljili svoje sebične tašte želje i ciljeve. Svi moćni, bogati, slavni, nekad tako veliki i ponosni, sada će stajati pred Njim i trešće se od straha, nemoćni... Stajaće i čekaće svoj red, da im se sudi, dok anđeo Gospodnji na njih vikati: "Zgrešili ste Gospodu i sada vas je vaš greh stigao!" (Br. 32:23) Ispitaj se, da li si i ti u ovoj grupi ljudi?
Onda, Sudija Isus Hrist će pozvati svedoke, da svedoče za tebe ili protiv tebe: Prvi svedok jeste reč Božja (Sveto pismo): "Ko mene odbacuje i ne prima mojih reči, ima svoga sudiju; reč koju sam izgovorio - ona će mu suditi u poslednji dan." (Jov. 12:48 EČ)
Moraćeš dati odgovor za svaku čutu ili pročitanu propoved, pesmu, deo Sv. pisma, traktat... za svaki trenutak kada si bio oslovljen i pozivan Bogu.
Drugi svedoci će biti ljudi iz Ninive, ljudi iz Sodome ili kraljica iz Sabe. Isus je rekao: "Ninevljani će ustati na sudu sa ovim naraštajem i osudiće ga; jer su se pokajali na Joninu propoved, a vidi ovde je nešto više od Jone. Kraljica juga ustaće na sudu sa ovim naraštajem i osudiće ga; jer je ona došla s kraja zemlje da čuje Solomonovu mudrost, a vidi ovde je nešto više od Solomona." (Mat. 12:41-42 EČ)
Kada staneš pred Sudiju i kada tvoja knjiga života bude otvorena, tada će i veliko mnoštvo ljudi iz Ninive da istupi napred zajedno sa onima koji su bili uništeni u Sodomi i Gomori. Ovi veliki grešnici će pažljivo slušati tvoju listu nuđenih mogućnosti da budeš spašen, nabrajaće se svi trenuci kada si bio pozivan od Boga: kroz Bibliju, radio, TV, knjigu, Internet, prijatelja, porodicu, propovednika... Oni će čuvši za tvoje mnoge prilike možda vikati pred Sudijom: "Presuda ovom čoveku mora biti stroža nego naša! Jer je on odbacio i prokockao toliko mogućnosti i vremena, da se spase! On je odbacio tako jasan poziv i svedočanstvo! Mi nismo imali ni Bibliju, ni one koji bi nas stalno podsećali i opominjali, mi nismo imali novu, drugu priliku. A on je imao sve to!"
Isus je rekao, da bi se Sodoma sva pokajala, kada bi čula sve ono, šta si ti čuo: "...jer da su se u Sodomu dogodila čuda koja su se dogodila u tebi, ostao bi do današnjeg dana." (Mat. 11:23 EČ) Ljudi iz Sodome bi plakali i kajali se da su čuli samo delić Evanđelja, koje si ti imao priliku da čuješ.
Stoga, pre nego li Sud počne, pre nego li dođe tvoje vreme da staneš pred Sudiju, shvati da svaka Božja istina, koju si čuo svedočiće za ili protiv tebe.
SUD NAD "NEKORISNIM" SLUGAMA
Najnesrećnije i najmizernije duše, koje će da stoje ispred Sudnog prestola Hristovog biće oni koje Biblija naziva "beskorisne" sluge.
Beskoristan sluga jeste onaj, koji je "sakrio" svoj talenat dat mu od Boga. On je bio suviše lenj i plašljiv da bi investirao svoj život i vreme u Božanske interese i tako je postao lenj i neradan u Božjim stvarima. On je odlazio redovno na bogosluženja u zajednicu i svoj religiozni imidž održavao blistavim. A evo šta Gospod kaže o polovičnoj i neozbiljnoj službi za Njega: "A gospodar njegov odgovori i reče mu: zli i lenji slugo, znao si da žanjem gde nisam posejao i skupljam gde nisam vejao. Trebalo je dakle da daš moj novac menjačima, i ja bih po dolasku uzeo svoje s kamatom." "A nekorisnoga slugu izbacite u krajnju tamu; onde će biti plač i škrgut zuba." (Mat. 25:26-27, 30 EČ)
O, kako li će gorko naricati nekorisne sluge kada Sudija počne otvarati njihove knjige! Sudija će svima pokazati koliko su vremena, snage, novca utrošili za obezbeđenje svoje sigurnosti ili zadovoljstava, zanemarujući svoj odnos s Bogom, porodicom, crkvom... Gospod će nekorisnom slugi reći: "Ovo je tvoj život, tvoje vreme, tvoje bogatstvo... Bio si mi potreban i računao sam na tebe, dozivao te, ali ti si me odbacivao. Davao si mi tako malo vremena, dok me na kraju nisi potpuno istisnuo iz svog života. Život koji sam ti dao, proćerdao si za šaku prašine. A bio si upozoren da će sve što imaš nestati, izgoreti kao slama!"
O, kako velika žalost će biti u onaj dan onih, koji su nedeljna bogosluženja posećivali iz navike, ili na to gledali kao deo svoje porodične tradicije. Sedeli su u crkvi iz nedelje u nedelju, ali njihovo srce je bilo tako daleko od Boga. Oni su sve hrišćanske dužnosti obavljali hladno i rezervisano.
Sudnji dan će sve da razotkrije. Sudija će reći nekorisnim slugama: "Odlazite od mene. Vaša srca nikada nisu bila moja u potpunosti. Davno ste izgubili svoju prvu ljubav, umesto da ljubite mene, vi ste ljubili: svoje poslove, novac, porodice... Ja vam nisam bio na prvom mestu u životu!"
KAKO SE SPREMITI ZA SUD BOŽJI?
Treba da razumemo da prva stvar koju će Sudija da uradi pre Suda je ta, da će da odvoji "ovce od jaraca". On neće dozvoliti da njegovi pravednici budu ubrajani sa nepravednicima. On će dati naredbu anđelima da sakupe njegovo stado pri Njegovoj desnici. "I biće okupljeni pred njim svi narodi, i on će ih odvojiti jedne od drugih, kao što pastir odvaja ovce od jaraca, i postaviće ovce sebi s desne a jarce s leve. Tada će reći car onima s desne strane: hodite, blagosloveni Oca moga, nasledite carstvo koje vam je pripremljeno od postanka sveta." (Mat. 25:32-34 EČ)
Biblija je veoma jasna: oni koji prebivaju u Hristu i koji čekaju Njegov drugi dolazak, treba da imaju pouzdanja i hrabrosti gledajući na taj dan. "I sad, dečice, ostajte u njemu, da bismo imali pouzdanje kad se on javi i da se ne postidimo pred njim prilikom njegovog dolaska." (1. Jov. 2:28 EČ) "Ljubav je kod nas došla do savršenstva u tome da mi imamo pouzdanje na sudnji dan." (1. Jov. 4:17a EČ)
Kako mogu imati takvu hrabrost i radost u onaj dan? Do toga se dolazi samo kroz poznavanje Sudije kao tvog brata, prijatelja, iskupitelja, Gospoda, velikog sveštenika, zastupnika, onoga koji tebe žarko ljubi a za kim bi i tvoja duša trebalo da gori!
Postoji test, koji pokazuje da li si spreman za Sudnji dan ili ne. Biblija kaže: "Kad bismo sami sebi sudili, ne bi nam se sudilo." (1. Kor. 11:31 EČ) Da li si voljan da napraviš test samoprosuđivanja, da prosudiš sebe?
Ako jesi, onda postavi sebi ova tri pitanja i dobro razmisli o njima.
1. Da li težiš i žudiš za Njegovim drugim dolaskom u slavi? Da li se pripremaš za taj slavni dan? Koliko ti je zaista stalo do Njegovog dolaska, razmišljaš li o tome uopšte?
"Očekujući blaženu nadu i slavan dolazak velikoga Boga i Spasitelja našega, Isusa Hrista." (Tit 3:13 EČ) "A sad mi je pripravljen venac pravednosti, koji će mi u onaj dan dati Gospod, pravedni sudija, ne samo meni nego i svima koji su svu ljubav posvetili njegovom dolasku." (2. Tim. 4:8 EČ)
Ovaj svet nije naš dom, dete Božje ne pripada ovom svetu. A ja tebe pitam: "Da li si se ukorenio (vezao) za ovaj svet, ili si isčupao svoje korenje, moleći: Gospode, Isuse, održi moje srce budno!"
"Koji očekujete i požurujete dolazak Božjeg dana, kada će se vatrom zapaljena nebesa raspasti i zažarene stihije rastopiti." "Stoga, dragi moji, očekujući ovo postarajte se da vas on nađe neokaljane i besprekorne u miru." (2. Pet. 3:12, 14 EČ)
Isus kaže: "Radite, dok se ne vratim." (Lk. 19:13). Dužni smo da radimo svakog dana na izgradnji carstva Božjeg, ali i da svakoga časa vičemo iz srca: "O, Gospode, dođi, dođi Gospode Isuse!" (Otk. 22:20)
2. Da li su Božji neprijatelji postali i tvoji neprijatelji? Da li si uključen u bitku protiv onih koji se protive Bogu? Da li se boriš protiv želja tela, sveta i đavola, ili si sve bitke prepustio drugim članovima Tela Hristovog?
Ako želiš da jednog dana stojiš po desnici velikog Sudije sveta i da učestvuješ u suđenju njegovim neprijateljima, onda još danas moraš im staviti do znanja da su tvoji neprijatelji. "Zar ja ne mrzim one koji te mrze Gospode? I da se ne gadim na one koji na te ustaju? Punom mržnjom mrzim na njih: to su neprijatelji moji." (Ps. 139:21-22 LB)
Da, Isus je rekao da treba da volimo svoje neprijatelje, ali, šta sa onim neprijateljima koji mrze Njega i koji otvoreno odbacuju njegovu milost i spasenje, te, pljuju po Njegovom imenu ili ga otvoreno ismevaju?! Ne treba da mrzimo ljude, već greh koji je u njihovim srcima i demonske sile koje vladaju nad njima. Treba da mrzimo bezbožnost koja se nalazi u ovome svetu!
Da li kažeš u svome srcu: "Ovaj svet je pun greha i bezbožnosti, i on postaje u tome sve gori i gori, ali šta se to mene tiče? Ja ću se držati čist pred Bogom." Ne! Ne možeš tako reći! Crkva je u borbi, u ratu! Vrata pakla se iznova i iznova dižu protiv Crkve Isusa Hrista, u ovim poslednjim danima kao nikad pre u istoriji - ako si Hristov, ti ne možeš ostati neutralan!
Bog viče: "Ko će za mene protiv zlih ustati? Ko će stati za me protiv onih koji zlo čine?" (Ps. 94:16 LB)
A kad Sudnji dan dođe, ja želim reći zajedno sa apostolom Pavlom, "dobru bitku svrših". Želim ući u borbu - na mojim kolenima, pun gnušanja i svetog besa protiv greha u mome životu i u ovom svetu.
3. Da li zapostavljaš dom Božji?
"Da ne ostavljamo svoje skupštine, kao što neki imaju običaj, nego da bodrimo jedan drugoga utoliko pre ukoliko vidite da se približava sudni dan." (Jev. 10:25 EČ) Nije slučajno, da sledeći pomenuti greh u ovom odeljku govori o "hotimičnom" grehu. Činjenica je da ljudi postaju veoma nemarni i nebrižni, baš pre suda ili neke katastrofe. Uvek pre, nego se neko društvo ili civilizacija otrgne kontroli, ljudi se okreću stvaranju svoje vlastite sigurnosti, gomilaju novac i traže razuzdano razna telesna zadovoljstva a najmanje od svega traže Boga. Hrišćani su takođe u opasnosti da potpadnu pod ovakav duh razmišljanja i da se okrenu od Boga i Crkve drugim stvarima.
Šta je Sudnji dan ako ne konačno sakupljanje vernih oko Njega? Hoćeš li ti biti tamo, radostan i voljan da ti se sudi?
U onaj dan knjiga i knjige će se otvoriti. Hoćeš li biti na spisku? Šta će pisati u tvojoj knjizi života?
DA LI SI PROŠAO TEST?
Ako te tvoje srce presvedočava i trese se od straha pri pomisli na Sudnji dan onda ti nisi još spreman, da se postaviš pred Isusa. Dok još ima vremena, prosudi sam sebi i pokaj se! Bolje ti je tako nego da ti On sudi u onaj dan.
Dan Suda dolazi, u taj dan moraćeš dati odgovor Bogu za sve što si upisao u svoju knjigu života, svako delo, reč, motiv...
Deo iz propovedi: Davida Wilkersona, JUDGMENT DAY.
^vrh
PLOD POKAJANJA
- Vlatko Dir
U hodu sa Gospodom, naš život se kreće između "Oprosti nam" i "Hvala". Kajanje i zahvalnost su dve nezaobilazne karakteristike iskustva vernih. Međutim, Bog ne želi tek pusto kajanje, već sinove i kćeri koji su se pokajali. Pitanje je, kako raspoznati pravo pokajanje u sopstvenom i životima drugih?
Suština ličnog odnosa je komunikacija. Neka nas naša molitva, koja je jedan vid našeg ličnog odnosa sa Bogom uvek vodi bliže k' Njemu.
Molitva i pokajanje
Molitva, koja je najočigledniji oblik zajedništva ili duhovne veze sa Bogom, se uobičajeno smatra iskanjem od Boga. Mi smo se potpuno odomaćili sa idejom da je molitva Bogu prepuštanje Njegovoj milosti, ponizna prošnja za ispunjenje naših potreba.
Ipak, dok molitva u našem jeziku porazumeva iskanje od Boga, na Hebrejskom reč - tefila, uključuje delo rasuđivanja ili prosuđivanja. 'Tefila' znači sud, rasuđivanje; glagol je 'le-hitpalel' koji je povratan i označava - suditi ili rasuđivati sebe! (Pogledaj Psa 51:1-5)
U suštini, molitva je proces koji prolazi kroz dve etape. Trebalo bi da počne kao sud (tefila), kada osoba - on ili ona, prosuđuje gde stoji pred Bogom (Dan. 3:3-15) i tek kasnije da se od rasuđivanja pretvori u 'bezobrazno iskanje' (Luka 11:8) uprkos ličnoj bezvrednosti (Luka 18:13).
Ovo je molitva 'ba'al tešuva' (na Hebrejskom 'gospodar pokajanja' označava osobu čijim je životom ovladalo istinsko pokajanje) - pokajnika, koji je spoznavši svoje grehe, prihvatio prekor (posledice) i obraća se Bogu sa nadom da ce naći milost u Njegovim očima i biti zaštićen od budućeg stradanja. (Vidi Psa 51:6-19; Luka 18:13)
Biblijsko značenje pokajanja
'Tešuva' ili pokajanje, u našem jeziku najčešće prevedena kao vraćanje ili obraćenje, na Hebrejskom znači - okrenuti se, ili obratiti od čega ka nečem drugom. (Jer. 4:1) Dakle, to nije prosto uzdržavanje ili odvraćanje od greha, već potpun povratak Bogu pri kome grehu okrećemo leđa. (Uporedi sa Os. 7:16)
Grčke reči za pokajanje u Novom zavetu su metanoia, metamelomai i metanoeo i direktan su prevod za 'tešuva', mada u nešto suženom smislu. One isto tako upućuju na promenu uma i namera, ali nose i značenje, koje se odnosi samo na žalost zbog učinjenog greha a ne neophodno i na promenu srca.
Smisao pokajanja na hebrejskom je veoma jak i direktan. Pokajanje se ne zasniva na osećanju žalosti, već na odluci da se više ne greši. Žalost i stid mogu doći i kasnije. (Pogledaj: Jer. 31:19; zapazi da prvi deo stiha u stvari kaže 'jer pošto se pokajah, ražalostih se' i da kao celina upućuje na grižu savesti.)
Tešuva takođe znači i - odgovor. Povratak, ili obraćenje Bogu je naš odgovor Njemu, koji nikada ne prestaje da nas poziva da Mu se vratimo. (Isa. 44:22) Biblijska terminologija ne poznaje obraćenje kao zasebnu kategoriju rezervisanu za one koji ne veruju - 'neobraćene', već za Božji narod koji je posrnuo u hodu s Bogom ili čiji se odnos sa Njime pokvario zbog greha. (Proveri Jer. 3:14, 22; 31:18; Plač. 3:40; 5:21)
Dakle, izvorno značenje pokajanja, kao što se iz ovoga može videti, stoji u oštroj suprotnosti sa praksom, koja pokajanje tretira kao beskrajno kajanje, žaljenje zbog učinjenog, koje mnogo puta ne predstavlja išta više od samosažaljenja, ili čak pokušaj 'kupovine' Božjeg oprosta, što sve u suštini ne uključuje promenu stava i dela.
Priznavanjem svojih greha, prepoznavanjem svoje nesposobnosti da položimo sve testove, svesni iskušenja u svojim životima od kojih smo neka dobro podneli, a pod nekima pali, spremni smo za sud. Naša spremnost da prihvatimo presudu ne podrazumeva nevinost, već razumevanje prave prirode 'ba'al tešuva' kao osobe koja sagreši, ali je kadra da se izdigne iznad svojih pogrešaka i pohrli ka svome Tvorcu. (Vidi 1. Dne. 21:13)
Davidova 'tešuva' - obraćenje ili pokajanje - je počelo pošto je shvatio da je sagrešio sa Bet-Šebom (Vitsavejom). Od tada se David promenio, porastao, postradao i konačno osetio slobodnim od krivice. Tako, kao 'ba'al tešuva' on počinje iznova sa nadom da mu je prošlost izbrisana, gresi poništeni i da je pred njim novi život. (Psa. 51)
U Psalmu 26, David priziva vreme kada je rekao Bogu, "Ispitaj me, Gospode, i iskušaj me; pretopi što je u meni i srce moje." David se ovde opoziva na momenat u svom životu kada je uskliknuo Bogu, da treba da ga prokuša, uveren da će proći test.
Ovo iskustvo nije tako često; mnogo češće, mi kao 'ba'al tešuva' pokušavamo da nađemo put povratka Bogu, i ako smo uspešni u tome molimo se i nadamo da On prihvata našu molitvu u pravednosti shvatajući odakle dolazimo i kuda idemo.
Dakle, iz ovoga možemo videti da je srž molitve duh pokajanja. Ali to je samo početak. Pravo pokajanje zahteva i određeno je još nečim.
Plodovi pokajanja
Sledeća dva stiha, Mat. 3:8 i 2. Kor. 7:11 su ključni za razumevanje biblijskog pokajanja. Analiza ključnih grčkih reči, koje su u osnovi naših prevoda uz kratak osvrt na nijanse njihovog značenja, baca više svetla na ono što Sveto pismo naziva njegovim plodom ili proizvodom promenjenog stava i istinske odluke da se grehu kaže - ne više!
"Donesite dakle rod dostojan pokajanja." (Mat. 3:8 EČ)
- donesite - doneti, proizvesti
- rod
1. plod
a. plod drveta, loze, polja
b. plod utrobe, porod, potomak
2. ono što potiče ili proizilazi iz nečega, efekat, rezultat
a. rad, postupak, delo
b. prednost, dobitak, oruđe
c. hvale, koje su prinesene Bogu kao zahvalna žrtva
d. sakupiti plod
- dostojan
1. meriti, odmeravati, imati težinu neke druge stvari iste vrednosti, čija je cena ista
2. odgovarajuće, skladno, koje se odnosi slično ili istovetno prema čemu drugom
3. saglasno
a. bilo dobro ili loše
- pokajanja - Promena uma, kao kod onoga ko se pokaje od namere, koju je smislio ili od čega što je učinio; isto kao 'tešuva'
Nema bilo kakvog pokajanja, osim ako je kao rezultat prisutna promena života. Promena života je dokaz promene srca. Na pokajanje se može gledati kao na potpuno osvedočenje o grehu, za kojim sledi promena srca (i kao posledica toga - promena života) od greha ka svetosti.
Svedočanstvo Korinćana direktno ukazuje na plod.
"Jer, vidi, baš to što se ožalostili po Božjoj volji, stvorilo vam je ne samo veliku ozbiljnost, nego i odbranu, i negodovanje, i strah, i čežnju, i revnost, i kažnjavanje. U svemu ste se pokazali da ste čisti u toj stvari." (2. Kor. 7:22 EČ)
- ožalostili
1. ožalostiti
2. pogoditi tugom, ražalostiti, baciti u žalost
3. jad, povređenost
4. uznemirenost, griža savesti
- stvorilo
1. učiniti, postići, zadobiti
2. uraditi, učiniti ono što donosi rezultat
a. o stvarima: prouzrokovati, doneti posledice
3. oblikovati, učiniti koga spremnim za što
- vam je - na grčkom "u vama"
- ozbiljnost - zabrinutost, doslovno - briga; nasuprot njihovom pređašnjem nemaru u datoj stvari; više ne grešiti na ovakav način; održavati, radi budućnosti, strožiju i regularnu disciplinu; hoditi pravedno pred Bogom
1. žurba, užurbano
2. zabrinutost, briga
a. briga u postizanju, unapređivanju, ili težnji ka čemu
b. brižno se starati, iskreno se zabrinuti
- odbranu - ne samo brižnost ili briga, već takođe "očišćenje sebe", uznemirenost da se pokaže negodovanje zbog učinjenog; ne negiranje činjenica, njihovo umanjivanje ili odbrana, već kroz prepoznavanje molitva za oproštenje; ne saglasnost i odobravanje greha, već zabrinutost zbog greha i žaljenje zbog njega
1. usmena odbrana, govor u odbrani
2. osmišljena izjava ili argument
- negodovanje - prema grehu, nama samim, iskušenju i njegovim oruđima
1. ljutnja, indignacija, negodovanje
- strah - oprezan strah da se ponovo ne sagreši (1. Kor. 4:2, 19-21) ili ožalosti Bog i Njegov narod, Njegove sluge; da se ne bi pokvarenost raširila u zajednici, "malo kvasca ukiseli svo testo"
1. strah, bojazan
a. ono što izaziva strah
2. poštovanje prema mužu
- čežnju - želja da se pomiri sa Bogom. Čežnja je spontana i podrazumeva jaku ljubav i težnju za popravljanjem; ponašanje na sasvim drugi način u vremenu koje dolazi; čuvati se od zla i poštovati Boga
- revnost - za pravednim, Božjom časti i slavom, protiv svega što je pogrešno; revnost za dužnošću i suprotstavljanje grehu
- kažnjavanje - može se prevesti kao "rigorozno zahtevati kaznu" (1. Kor. 5:2, 3) za greh i naše sopstveno bezumlje, iskren napor da se pruži nadoknada za njima nanete povrede; ne od strane pojedinca, privatno - osveta pripada Bogu!
1. osveta, osvećivanje
U 2. Kor. 7:11 - izaći u sustret pravdi; učiniti pravdu svim učesnicima. (Vidi Luka 18:3; 21:22). Ova reč takođe ima smisao oglašenja nevinim i nosi smisao opravdanja.
- u svemu - u pogledu onog što je upravo izjavljeno. Brižnost se iskazuje u ovih šest tačaka koje su navedene:
"očišćenje sebe" i "negodovanje";
"strah" i "intenzivna čežnja";
"revnost" i "kažnjavanje" (Uporedi 2.Kor. 7:7)
- pokazali
1. staviti zajedno, postaviti na isto mesto, doneti ili spojiti skupa
a. stajati sa (ili blizu)
2. postaviti jedno s' drugim
a. prikazivanjem ili upoznavanjem koga
b. shvatiti
3. sastaviti komponovanjem ili kombinacijom, učiti kombinovanjem ili upoređivanjem
4. sastaviti, sjediniti delove u celinu
- čisti - od umešanosti u krivicu. "Potvrdili ste sebe", grčki, "preporučili ste sebe". Kakva god sumnja o umešanosti je bila na vama (1. Kor. 5:2,6) kroz vaš prethodni nehaj, opravdali ste se svojim sadašnjim žarom u osudi tog (ne)dela
1. ushićeno poštovanje, sveto
2. čistota
a. čisto od telesnosti, čedno, skromno
b. čisto od ikakve mane, bez greške
c. čisto
Velika je razlika između ovakve žalosti - griže savesti - koja je po Bogu i žalosti ovoga sveta. Pomenuli smo slatki plod pravog pokajanja. Kada je srce promenjeno, život i dela će takođe biti promenjeni. To proizvodi nezadovoljstvo grehom, sobom, kušačem i njegovim oruđima. To proizvodi budnost i oprezan strah od greha. To proizvodi želju, da se pomiri sa Bogom. To proizvodi revnost za dužnošću, a protiv greha. To proizvodi kažnjavanje greha i sopstvenog bezumlja, takođe i iskren napor da se pruži zadovoljenje za njima učinjene povrede.
Duboka poniznost pred Bogom, mržnja na sav greh sa pouzdanjem u Hrista, novo srce i nov život čine pokajanje, koje vodi spasenju. Neka ga Bog podari svima nama.
^vrh
AKO NEDOSTAJE POKAJANJE...
- Donald Gee
"Tada Isus poče ukoravati gradove u kojima se ispuniše najveća čudesa njegova, zato što se ne pokajaše." (Mat. 11:20 LB)
Smatram, da je početak svakom probuđenju jeste pokajanje. Ne postoji li u probuđenju pokajanje, ono nije duboko, ono je plitko - površno. Pre svakog probuđenja mora doći pokajanje. Mi često izbegavamo reći grešnicima prvi zahtev Božje reči. A Njegov prvi zahtev, prva reč za njih nije: "Verujte!" već, "Pokajte se!" Kad je Jovan Krstitelj izašao propovedati, njegova je prva reč je bila: "Pokajte se!" I kad je Gospod Isus započeo svoju službu, Njegova prva reč je bila: "Pokajte se!"
U Isusovoj priči o izgubljenom sinu vidimo da je mladiću pošlo sve crnje i crnje, dok na kraju nije došao k sebi i rekao: "Dići ću se i poći svome ocu." prvi korak nije učinio otac, nego sin. Pokajanje dolazi prvo. Na pitanje ljudi o tome šta treba da čine, Petrove su prve reči pod svežim ognjem Duha Božjega na dan Pedesetnice bile: "Pokajte se i krstite se." Pokajanje je promena uma i srca u odnosu na grehu.
Lepa je stvar, što ljudi koji su se pokajali ljube Reč Božju. Što više istražuju Reč Božju, više je ljube. Često nalazimo ljude, koje je Reč sablaznila i oni trče u neku drugu crkvu. Ako to činite, tad se još niste pokajali kao što treba.
KAKO MOŽEMO
IMATI PROBUĐENJE POKAJANJA?
O, videti suze pokajanja! Verujem, da su tri stvari potrebne za probuđenje pokajanja.
Prvo, potrebno je više pravog propovedanja o Sudu koji dolazi. Naš Gospod Isus je plakao nad gradovima, jer se nisu pokajali. On je imao viziju Suda. Ne postoji samo sud za grešnike, nego i Sud Hristov za vernike. Postoji mesto gde će se ispitati naša dela. Drvo i seno će izgoreti, a zlato i srebro će ostati. Da, više propovedanja o tome! Međutim, naši propovednici to nikada neće propovedati, dok i sami ne zadrhte pred tim dolazećim Sudom.
Drugo, bespomoćni smo dok nam Duh Sveti ne da pokajanje. Duh Božji je taj koji pokreće ljude na pokajanje. Ako Duh ne deluje, ljudi se ne kaju. Duh Božji je uvek voljan da pokrene ljude na pokajanje. Zbog toga je naša velika potreba za blagoslovenim delovanjem Duha Svetoga! Da bi zemlja postala obradiva, potrebno je više od poneke kapi; potrebna nam je kiša iz neba. O, Bože, pošalji nam kišu! Bog kaže. "Molite Gospoda za dažd u vreme kasnoga dažda!" (Zah. 10:1). Samo propovedanje neće dati željene rezultate. Potrebna nam je kiša nebeske milosti!
I treće, potrebna je pomazana služba koja daje pokajanje. Služba je pomazana kad propovednici, videvši Cara i Gospoda nad Vojskama u Njegovoj besprekornoj i sjajnoj prisutnosti, spoznaju šta je greh. Kada čovek izlazi iz te prisutnosti, on izlazi sa nečim što počiva na njemu, a što donosi milost Gospodnju na ljude.
Molimo za sveže izliće Duha Svetoga na propovednike i na svakog od nas, dok zemlja ne omekša "kasnom kišom" i dok ne dobijemo duboko probuđenje. Potrebno nam je probuđenje koje donosi pokajanje, a kad to donese, sačuvaće će nas slomljene, smrvljene i omekšane pred Gospodom.
Izvor: PROPOVIJEDI, Br. 184/185, 1998.
^vrh
misaone refleksije
ZAŠTO JE ISUS BOLJI OD DEDA MRAZA?
- nepoznati autor
Deda Mraz živi na severnom polu - Isus živi svuda.
Deda Mraz se vozi na sankama - Isus se vozi na oblacima i hoda po vodi.
Deda Mraz dolazi samo jednom godišnje - Isus je uvek prisutan.
Deda Mraz donosi igračke i slatkiše - Isus ispunjava svaku našu potrebu.
Deda Mraz dolazi nepozvan, kroz odžak - Isus stoji na vratima i kuca, i ulazi u srce samo kada je pozvan.
Deda Mraz dozvoljava da mu se sedi u krilu - Isus pruža odmor na svojim rukama.
Deda Mraz ne zna tvoje ime, sve što on može reći jeste: "Reci mi maleni-a kako se zoveš?" - Isus je znao naše ime pre nas.
Deda Mraz i njegovi pomoćnici na severnom polu prave igračke - Isus daje novi život, previja ranjena srca, obnavlja brakove i porodice...
Deda Mraz te zasmejava na par minuta - Isus daje radost koja postaje tvoja snaga.
Deda Mraz stavlja poklone ispod drveta jelke - Isus je sam za nas postao poklon i umro na drvetu.
KAKO PROPOVEDATI BEZ REZLUTATA
- Charles G. Finney (1792-1875)
1. Tvoj glavni motiv propovedanja treba da bude povećanje tvoje popularnosti a ne da služi svrsi dovođenja duša Hristu.
2. Izbegavaj propovedi o doktrinama koje uznemiravaju telesne umove, jer tako ćeš doživeti da tebi kažu isto što i Hristu: "Tvrda je ovo beseda, ko može da je sluša?" (Jov. 6:60 EČ)
3. Ni po koju cenu nemoj buditi ili uznemiravati savest tvojih slušatelja, jer bi se mogli zabrinuti za stanje svoje duše.
4. U svojim propovedima izbegavaj korišćenje svake ilustracije, primera, ponavljanja ili izvođenja zaključaka, jer to može prouzrokovati sećanje na tvoje reči.
5. U svom govoru izbegavaj pokazivanje svake gorljivosti i poleta. Neka oni koji te slušaju sami zaključe, da li stvarno veruješ u ono šta im govoriš.
6. Nastoj da probudiš emocije a ne savest slušatelja.
7. Nemoj govoriti svoja lična svedočanstva o tome šta je sila Evanđelja učinila na tebi, već nastoj stvoriti ubeđenje kod svojih slušalaca da ti imaš nešto, što njima treba.
8. Nemoj prizivati neprijatna sećanja iz prošlosti, uznemirićeš njihova srca počinjenim gresima.
9. Uopšte im nemoj govoriti o grehu, a nipošto nemoj poimenice spominjati specifične grehe tvoga slušateljstva.
10. Nemoj stvarati impresiju, da Bog baš upravo sada želi da se posluša i izvrši ono o čemu im govoriš.
11. Ubedi ih da je njihov greh - njihova mala slabost, i da je nepotrebno zbog toga se uznemiravati.
12. Ubedi ih da moraju strpljivo čekati, da Bog promeni njihovu prirodu. Naglašavaj Božju milost a izbegavaj reč o Sudu Božjem.
13. Propovedaj samo na lepe tekstove iz Evanđelja. Izbegavaj teme o užasnom stanju grešnika.
14. Nemoj govoriti o duhovnim aspektima Božjeg zakona, iz kog dolazi poznanje greha, Rim. 3:20, zašto da se ljudi uznemiravaju dolazećim Sudom.
15. Nipošto nemoj svojim rečima strašiti svoje slušaoce, već ih ubedi da je sve u redu s njima i da nemaju razloga za strah i brigu.
16. Govori o Hristu kao Božjem Sinu, ali izbegavaj da govoriš o tome kako je Isus ukoravao: fariseje, zakonike, maloverne, grešnike...
17. Ohrabri zajednicu na svako druženje u vidu: igara, tombola, radionica i sl. kreativne i odmarajuće aktivnosti, jer ovo je prijatnije i lakše od temeljnog studiranja Svetog pisma.
18. Sav svoj napor uloži da budeš prihvaćen i omiljen među ljudima, jer od toga zavisi tvoja propovednička budućnost.
19. Neka tvoji slušaoci budu zadovoljni sa tobom. Nastoj da nikoga ne uznemiravaš svojim rečima.
20. Nikad nemoj propovedati onima koji te slušaju. Uvek govori o nekim tamo "napolje", grešnicima. Tako uvek kaži "oni" a nikad "mi" ili "vi". U protivnom ljudi će se zabrinuti za svoje spasenje.
VERNICI KOJI NEVERUJU!
- Preuzeto iz: Joel News (JN371-3)
Barna predstavlja iznenađujuću statistiku, zasnovanu na International Census Data, Barna Research i drugim istraživanjima: Nanovorođeni hrišćani – u anketi su definisani kao ljudi koji za sebe kažu da su posvećeni Isusu Hristu, da je On i važan u njihovom životu, koji znaju da idu na nebo posle smrti, zato što su ispovedili svoje grehe i što ih je prihvatio njihov Spasitelj Isus Hrist.
1. Skoro polovina od nanovo rođenih hrišćana (47%) se slaže da Satana "nije živo biće već simbol zla."
2. 31% nanovorođenih veruje da ukoliko je čovek dovoljno dobar može da zasluži mesto na nebu.
3. 24% nanovorođenih se slaže da "dok je živeo na zemlji, Isus je bio grešan kao i drugi ljudi."
4. 15% nanovorođenih hrišćana tvrdi da "pošto je razapet i umro, Isus Hrist se nije u fizičkom smislu vratio u život."
5. Jedan u četiri (25%) nanovorođenih hrišćana veruje da nije važna veroispovest, jer su sve religije iste (na primer hinduizam, budizam, islam, itd.).
6. Odprilike 95% svih hrišćana nikada nije dovelo JEDNOG čoveka Hristu.
7. Iako većina vernika kaže, da je važno pomoći ljudima u potrebi, samo 34% je odvojila vreme ili novac za službu siromašnima u toku prošle godine.
8. Veća je verovatnoća, da se nanovorođeni razvedu nego nehrišćani (27% prema 24%)
9. Jedan u svakih šest nanovorođenih hrišćana (16%) nije dao novac svoj crkvi u toku 1999. Odnos onih koji daju desetak svojoj crkvi je 8%.
10. Hrišćani troše 7 puta više na zabavu nego na duhovne aktivnosti.
11. U istraživanju koje je sprovedeno po celom svetu među nanovorođenim odraslim ljudima, niko od intervjuisanih nije rekao da je jedini, najvažniji cilj u njegovom životu da bude posvećeni sledbenik Isusa Hrista.
12. 30% nanovorođenih je gledalo filmove sortirane u kategoriju "R" u toku poslednjih 7 dana u poređenju sa 40% ljudi koji nisu nanovorođeni. (Izvor: Barna Research Group and others)
NEOPHODNOST PROBUĐENJA
- Francois Carr
Probuđenje se tiče Božijeg naroda, i iskreno duhovno buđenje je prirodni rezultat ispunjavanja i izvršavanja jasnih uslova izloženih u Reči Božijoj.
Dr Sangster, u svojoj brošuri o probuđenju "Siromašni i put", oštro kritikuje neznalice, koje prezrivo govore o probuđenju i nazivaju ga emocionalnim opijumskim snom. On govori o deset razloga, zbog kojih je probuđenje neophodno u svakom društvu.
Probuđenje dovodi do finansijske stabilnosti. Nanovorođeni plaćaju svoje stare dugove; obraćeni lopovi više ne kradu niti otimaju, poštenje i iskrenost preovladavaju u poslovnim krugovima.
Probuđenje smanjuje seksualni nemoral. Sa porastom polnih bolesti, herpesa i sa epidemijom side, koja sve više pogađa ceo svet, ljudi treba da nauče da poštuju svoja tela kao hramove Duha Svetoga i da žele, da budu čisti u svojim domovima i zajednicama.
Probuđenje pročišćava našu kulturu, slobodno vreme, društvo i medije. Sasvim je uobičajeno da se požuda, ružan jezik, seks i nemoral bace opštoj javnosti pred noge, bez obzira na godine, na način, koji tvrdi: da svako ko misli drugačije je ili moralni čistunac ili glupak.
Probuđenje smanjuje stopu razvoda i smanjuje broj razorenih domova. Sa Hristom koji vlada u našim domovima i porodicama, deca više ne rastu bez sigurnosti. Nestaju patnja, bol i beda prouzrokovani razvodom i razorenim domovima. Porodica koja se zajedno moli, ostaje zajedno.
Probuđenje smanjuje maloletničku delikvenciju. Pubertetlija grubijan je karakterističan za našu generaciju. Mnogi hrišćanski sociolozi tvrde, da je skoro neverovatno da maloletnik - grubijan potiče iz prave hrišćanske porodice.
Probuđenje smanjuje broj zatvorenika. Svaka vlada na svetu ima glavobolje zbog sve većeg broja zatvorenika. Moraju se izgraditi novi zatvori. Nije li čudno, i zar se ne može primeniti u svakoj istorijskoj epohi sledeće: ako su zatvori puni, crkve su prazne?
Probuđenje donosi pravdu, toleranciju, jedinstvo i lojalnost svakoj naciji. Laži, intrige, političke krajnosti, totalitarizam, društvena i politička nepravda blede, kada Hrist postane glava nacije i društva.
Probuđenje poboljšava kvalitet i povećava radni učinak. Kada je Hrist prisutan na radnom mestu i kada čovek radi, da bi prvo njemu ugodio, to dovodi do korenite promene u stavovima poslovođa i radnika, uslova rada i prava.
Probuđenje vraća naciji osećaj uzvišene sudbine. Biblija nam kaže: "Pravda uzvisuje narod, a greh je propast ljudi." (Poslovice 14:34) Gladni (socijalna politika) stavljaju se pre svih političkih stavova i ciljeva; javlja se jedinstvo a ne nadmetanje i konfrontacija.
Probuđenje donosi sreću i mir narodu. Hrist je došao da donese mir (Luka 2:14).
(Preuzeto iz: Joel News, JN386-3.)
PISMO ZA TEBE...
- Priložio: Branko Milijašević
Kada si se jutros probudio pogledao sam te u nadi da ćeš mi reći samo jednu rečenicu, ta samo nekoliko reči, tražeći moj blagoslov, ili izraziti zahvalnost za jučerašnji dan. Međutim, ti si bio prezauzet traženjem odela, koje ćeš obući na posao.
Bio sam strpljiv, dok si se oblačio i žurio od kuće. Znam, da si imao toliko vremena, da staneš i kažeš mi samo: Zdravo, ali ti si bio suviše prazan. A ja sam stvorio nebo samo za tebe, obojio sam ga raznim bojama i divnim cvrkutom ptica, da vidim da li me čuješ. Gledao sam te kako ideš na posao, i strpljivo sam te čekao ceo dan. U svemu, šta si radio, ja sam Ti pomagao ali, ti si bio suviše zauzet, da bi mi bilo šta rekao. Kada si se vraćao video sam tvoj umor i hteo sam da te osvežim blagom, tihom kišom, jer voda odnosi stres. Kad je kiša počela da pada, ti si se naljutio i uvredio moje ime.
I dalje sam se nadao, da ćeš mi nešto reći, bilo je još dosta vremena. Ti si uključio televizor, a ja sam i dalje strpljivo čekao. Za vreme gledanja programa, ti si večerao i opet si zaboravio na mene, ne rekavši mi ni jednu jedinu reč.
Video sam, da si jako umoran i da tražiš tišinu... Ja sam zatamnio nebo i "upalio" zvezde. Nebo je bilo stvarno predivno, ali tebe to nije interesovalo. Bio si uništen. Porodici si poželeo laku noć, pao si na krevet i u trenutku zaspao. Pratio sam tvoje snove muzikom, sve noćne ptice su se raspevale, ali to nije ni važno, jer nisi shvatio, da sam tu stalno zbog tebe.
Imam više strpljenja nego što možeš da zamisliš. VOLIM TE i svaki dan čekam na tvoju molitvu. I prirodu sam stvorio samo zbog tebe...
Dobro, ponovo si se probudio, novi je dan, a ja opet sa ljubavlju čekam samo tebe verujući, da ćeš mi danas posvetiti barem malo vremena...
Tvoj Otac BOG.
OH, KAKO TE VOLIM
- nepoznati autor
Volim te, Bože moj, u svakom ocvalom cvetu;
Volim te u kišnoj kapi, u galeba letu;
Volim te kad sunce grane i zora zarudi;
kad slavuj zapeva i zelengaj razbudi;
Volim te kad se posle proletnje kiše pojavi duga,
i onda te volim, Bože, kad me obuzme tuga.
Volim te, Svesilni, u besnim valovima mora;
Volim te u klisurama, neprolaznih visova i gora.
Volim te u suzi gladnog, crnog dečaka;
i u sivilu tamnog neba i tmurnog oblaka.
Volim te u letnjoj oluji, i munji i gromu;
Volim te u čoveku nemu, slepu, hromu.
Volim te u sretnom detinjem oku
i u mladog laneta preplašenom skoku.
Volim te u cvetu visibabe nežne,
i u plesu male, pahuljice nežne;
Volim te u svakoj zvezdi što krasi svod neba;
i u bližnjem svom, znam Bože, tebe ljubit treba.
Volim te u starog hrasta teških grana spletu;
Volim te, moj Gospode, više neg išta na svetu.
Volim te u proletnom povetarcu blagom.
Oh, volim te Stvoritelju, celom svojom snagom!
Volim te u svežini vedre zimske noći;
Volim te zbog ljubavi tvoje koja nikad neće proći.
A najviše volim te iz razloga tog – što si ti
Gospodar od života mog!
Priložila: Nada Muzički (Beograd).
^vrh
Smešna strana...

Moja želja je da svi ljudi znaju pravi smisao Božića.
Samo se plašim za tebe, jer bi mogao da ostaneš bez posla.
^vrh
I M P R E S U M
Sionska Truba: Hrišćanski e-magazin, izlazi dvomesečno, besplatan.
Uredništvo: Jan Vareca, Janko i Marina Bako, Branko Milijašević. Saradnik: Vlatko Dir. Tekstove priložili: Nada Muzički, Davor Edelinski.
|